Napojnica, tringeld, bakšiš, manča, tip...

Što je to što bi bilo ljudski nagraditi s par novčića više? Na prvom mjestu je primijećenost! Ne odzdravi li vam osoblje prilikom vašeg ulaska u objekt, a još pritom budete primorani i čekati da dođe do stola i primi narudžbu, bez obzira kakvog okusa bilo ono što će vam servirati, izostanak želje za nagradom u vidu napojnice posve je razumljiv.

Napojnica, tringelt, bakšiš, manča ... 

Ostavljanje bakšiša ili napojnice, garantirano je tema koja vas je bar jedanput u životu zaokupirala i natjerala da se ozbiljno zamislite. Napojnica se u svakoj zemlji drugačije zove, ali isto znači. U Njemačkoj se zove “trinkgeld” što znači novac za piće, engleska riječ “tip” znači dati ili dodati nekome nešto, a riječ bakšiš naslijeđena je od Turaka.

Bakšiš ili napojnica je mala količina novca koja se daje konobarima, taksistima, nosaču i osoblju po hotelima za kvalitetno obavljenu uslugu. Daje se u ruku u vidu novca, sitnijih apoena, ostavlja se na stolu ili se, kada se čuje vrijednost računa, kaže novi iznos koji je veći od prvobitne vrijednosti.

Negdje je obaveza, negdje ne

U nekim zemljama je obaveza, u nekim apsolutno nije uvriježena, a postoji još zemalja, poput naše, u kojima to pravilo nije definirano. Mi, s jedne strane imamo poslugu u ugostiteljskim objektima koja tvrdi da im je bakšiš, u ovom recesijskom vremenu, nepoznanica, dok, s druge strane, možemo susresti goste koji će, svi do jednog, potvrditi kako obvezno nagrade uslugu kojom su zadovoljni. U našoj zemlji možemo susresti se i s apsurdom da se vlasnici sa svojim osobljem natječu za bakšiš, pa ćete u nekim objektima račun, bilo da ste zadovoljni uslugom osoblja ili ne, platiti vlasniku restorana koji će “velikodušno” primiti napojnicu u ime onoga koji ju je zaradio.

Tu je i problem ostavljanja napojnice prilikom plaćanja kreditnom karticom. Iako je u svjetskom ugostiteljstvu ovaj problem već odavno riješen uvođenjem posebnog polja u koji se naknadno, po želji gosta, na ukupan račun upisuje dodatna cifra kao nagrada za uslugu, kod nas takvo što još nije zaživjelo.

Kada “odriješiti kesu”?

Ukoliko se nađete u tuđoj zemlji ne bi loše bilo raspitati se kakav je kod njih običaj prilikom plaćanja u ugostiteljstvu i priklonite mu se, a u domovini otvorite oči i, budete li zadovoljni onim što dobivate za svoj novac, “driješite kesu” pa nagradite konobara.

Što je to što bi bilo ljudski nagraditi s par novčića više?

Na prvom mjestu je primijećenost! Ne odzdravi li vam osoblje prilikom vašeg ulaska u objekt, a još pritom budete primorani i čekati da dođe do stola i primi narudžbu, bez obzira kakvog okusa bilo ono što će vam servirati, izostanak želje za nagradom u vidu napojnice posve je razumljiv. Tu je i kvaliteta usluge, koja rijetko ovisi o onome koji vam narudžbu donosi, no često je jedan od osnovnih razloga zbog kojih ćete posegnuti u džep za bakšišom.

Širok osmijeh dobrodošlice i prijatan izraz lica su “oružje” koje posjeduje svatko od uposlenih, a ipak se tako malo njih, zna i koristiti njime. Tu su i vječita polemiziranja oko utjecaja spola na veličinu napojnice. Konobari tvrde da njihove kolegice, neovisno o tome kako se ponašaju, a opet, usko povezano s onim kako izgledaju, dobivaju znatno veće napojnice od njih.

Možda i zvuči veoma šovinistički, vjerojatno bi se i većina dama koje obavljaju ovaj posao, glasno pobunila protiv toga, no “ruku na srce”, to je činjenično stanje koje se teško može poreći.

Pravila, pravila

U Americi, kao i u dosta europskih zemalja postoji nešto što se zove “service charge”. Riječ je o iznosu koji varira od 10 posto (Europa) do 20 posto (Amerika) i označava naplatu usluge već uračunate u cijenu. Kod takvih se računa ne uobičajava ostavljati dodatna napojnica. Naravno, mala je vjerojatnost da će se netko buniti ako gospodski zaokružite račun i ostavite par eura ili funti. No, trebate znati da se to od vas ne očekuje. U zemljama u kojima ne postoji “service charge”, kao što je slučaj i kod nas, 10 posto na ukupnu cifru je visina napojnice koju je red ostaviti.

Svatko ima različite interpretacije i tumačenja na koji je način prihvatljivo pokazati svoju zahvalnost osoblju. Ne treba zaboraviti da i previše i premalo može da uvrijedi. Primjerice, ako u luksuznom hotelu u Japanu gost pokuša dati bakšiš, njegova gesta će biti doživljena kao nepristojno i bezobrazno pokazivanje obilja. S druge strane, ako to propusti uraditi u bilo kojem restoranu u SAD, među poslugom koja je udovoljila njegovim zahtjevima više neće biti dobrodošao.

Dok takva pravila putnike mogu da ostave u nedoumici, stručnjaci kažu da postoji nekoliko osnovnih pravila o napojnicama. U mnogim mjestima na svijetu, ako ste u nedoumici, bolje je dati nešto nego ništa, preporučuju stručnjaci iz turističke publikacije “Fodors”.

Iako vam ova tema na prvi način možda može djelovati laganom i neznatnom u moru problema svakodnevnice, znajte da o njoj u svijetu postoji čitav niz studija koje potpisuju stručnjaci s različitih područja, od psihologa, sociologa do profesionalnih savjetnika za ugostitelje. Upravo iz takvih studija smo za vas priredili dva priloga o tome kako zaraditi veći bakšiš i o običajima glede ostavljanja bakšiša diljem svijeta.

Kako do većeg bakšiša?
 

Ako na radnom mjestu morate raditi uniformirani potrudite se nekim modnim detaljem ili nakitom malo “odskočiti” od svojih kolega.

  •  Predstavite se gostu imenom.
  • Jednom kada zaprimite narudžbu ponovite je pred gostom.
  • Osmjehnite se!
  •  Studije su pokazale da s visinom narudžbe raste i visina napojnice, stoga gostu sugerirajte i aperitiv, i desert, i dodatak jelu.
  • Obraćajte se gostu imenom.
  •  Servirajte gostu uz uobičajenu narudžbu kave ili nekog drugog pića gratis čokoladicu ili keks.
     

Piše: , ugostitelj sa preko 20 godina radnog iskustva, i jedan od osnivača POS Sector programa za restorane i barove

comments powered by Disqus
Pratite nas na Google+ Učitavam...